Josip Broz Tito je rođen u Kumrovcu, Hrvatska (tada Austro-Ugarska) 7.maja 1892. godine, preminuo u Ljubljani, Slovenija(tada Jugoslavija) 4.maja 1980. godine. U svijetu poznat i kao Maršal Tito, bio je najznačajnija politička ličnost Jugoslavije od Drugog svjetskog rata pa do svoje smrti. Rođen je kao sedmo dijete u porodici Franje i Marije Broz. Otac Franjo je bio Hrvat a majka Marija Slovenka. Nakon što je proveo nekoliko godina u ranom djetinjstvu kod djeda u Podsredu u Sloveniji, upisan je u osnovnu školu u Kumrovcu koju je završio 1905. godine. 1907. godine napušta Kumrovec i počinje da uči zanat kao bravarski šegrt u Sisku. Tu se susreće sa idejom radničkog pokreta i po prvi put učestvuje u proslavi 1.maja. 1910. godine priključuje se Sindikatu metalskih radnika i istovremeno i Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske i Slavonije. Od 1911. do 1913. je kao radnik radio u raznim gradovima Austro-Ugarskog carstva. U jesen 1913. služi vojnu obavezu, i u maju 1914. osvaja srebrenu medalju u mačevalačkom takmičenju Austro-Ugarske vojske u Budimpešti. Po izbijanju Prvog svjetskog rata upućen je u Rumu ali je zbog antiratne propagande uhapšen i zatvoren u Petrovaradinskoj tvrđavi. 1915. upućen je u Galiciju u borbu protiv Rusije. U Bukovini biva teže ranjen šrapnelom haubičke granate. U aprilu čitav bataljon dospijeva u zarobljeništvo. Nakon nekoliko mjeseci u bolnici, poslan je u radni logor na Uralu u jesen 1916. godine. U aprilu 1917. godine biva uhapšen zbog organizovanja protesta ratnih zarobljenika, a kasnije bježi iz radnog logora i pridružuje se demonstracijama u Petrogradu 16. i 17. jula 1917. godine. Da bi izbjegao policiju, bježi u Finsku, ali je uhapšen i provodi tri sedmice u Petropavlovskoj tvrđavi. Odatle je upućen u zatvorski logor u Kungur ali bježi prilikom transporta vozom i u novembru se pridružuje Crvenoj armiji u Omsku. U proljeće 1918. podnosi molbu za prijem u Komunističku partiju  Rusije.

• 1920 Josip Broz postaje član Komunističke partije Jugoslavije
• 1934 postaje član politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije  ( i počinje da koristi nadimak Tito)
• 4.juli, 1941 Tito izdaje proglas kojim se narod poziva na oružanu borbu protiv nacista
• 1941-1945 Vrhovni komandant  Narodnooslobodilačkke vojske Jugoslavije
• 1945-1953 Predsjednik vlade i Ministar inostranih poslova u vladi FNRJ
• 1948 Sukob sa Staljinom (INFORMBIRO) 
• 13.januar, 1953-1980 Predsjednik SFRJ
• 1961 Osniva Pokret nesvrstanih sa Gamal Abdel Naserom i Džavaharlal Nehruom 

Preminuo je u Kliničkom centru u Ljubljani, 4.maja 1980. godine. Njegova sahrana je okupila mnoštvo političkih ličnosti, šefova država i vlada iz svih država svijeta. U to vrijeme pojavljuju se prve sumnje da li će njegovi nasljednici uspjeti da očuvaju Jugoslaviju u kojoj je on uspješno suzbijao nacionalizam i održavao jedinstvo. Nažalost, te sumnje se ostvaruju desetak godina nakon njegove smrti kada etničke podjele i konflikti dovode do krvavog raspada Jugoslavije.

Sahranjen je u Beogradu u mauzoleju nazvanom Kuća cvijeća. Njegova sahrana je bila jedna od najvećih u historiji čovječanstva. Lista priznatih državnika i ličnosti koji su se okupili da odaju posljednju počast Titu je bila impozantna: 4 kralja, 31 državni predsjednik, 22 premijera, 47 ministara vanjskih poslova, uz to poznate ličnosti kao Indira Ghandi, Margaret Thatcher, Willy Brandt i mnogi drugi. Tito je bio jedina poznata osoba koja je pored pape Ivana Pavla II imala pogreb sa preko 100 svjetskih državnika, što predsjednika, premijera, monarha i ambasadora.

Djetinjstvo i rana mladost (1892. - 1913.) 

Josip Broz je rođen 7. maja 1892. u Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. U raznim su se dokumentima pojavljivali razni datumi rođenja, pa se u jednom dokumentu iz vremena kada je služio austrijsku vojsku navodi kao datum rođenja 25. maj 1892. Taj datum se već za vrijeme rata počeo slaviti kao Titov rođendan, pa je i Hitler naredio desant na Drvar na taj dan 1944. Poslije rata, nastavilo se na taj dan slaviti Titov rođendan i tzv. Dan Mladosti.

Otac mu je bio Franjo Broz a majka Marija, rođena Javoršek. Preci Brozovih u Zagorju mogu se pratiti sve do prve polovice 16. stoljeća. Josip je bio sedmi od petnaestoro djece. Godine 1901-1905. u Kumrovcu je završio četverogodišnju narodnu školu. U sljedeće dvije godine radi kao radnik na imanju svog ujaka u Podsredi.

Dolazi u Sisak1907. s namjerom da uči zanat konobara, ali ubrzo odlučuje postati mehaničar. Godine 1907-1910. uči bravarski zanat i pohađa šegrtsku školu. Tokom 1910. u Sisku se ilegalno osnivaju sindikati, a u septembru Josip Broz završava zanat i postaje bravarski pomoćnik. Odlazi u Zagreb, gdje se na dva mjeseca zaposlio u bravarskoj radionici kod Haramine u Ilici. Upisuje se u Savez kovinarskih radnika, i time također postaje i član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije.

Tražeći posao, odlazi u Ljubljanu, Trst, pa ponovno u Zagreb, gdje je usavršio zanat kod poznatog majstora Augusta Knausa. U maju i junu 1911. učestvuje u štrajku bravarskih radnika, koji je potrajao šest sedmica. Zatim se zapošljava u tvornici metalne robe u Kamniku u Sloveniji. Tu je, kao dobar gimnastičar, postao član "Sokola". Zatim radi u Čenkovu u Češkoj, pa u Plzenju u tvornici Škoda, pa putuje Njemačkom i povremeno radi.

U oktobru 1912. dolazi u Beč, a zatim u Bečko Novo Mesto, saznavši da mu tamo živi stariji brat Martin (r. 1884.). Zapošljava se u u tvornici automobila "Daimler", u kojoj je radio i Martin, te postaje probni vozač automobila.

Vojska, rat, revolucija (1913-1920) 

Septembra 1913. Broz stupa na odsluženje vojnog roka, prvo u Beču, a zatim na vlastitu molbu u 25. domobranskom puku u Zagrebu. Krajem 1913. upućen je u podoficirsku školu i postao najmlađi vodnik u puku. Maja 1914. u Budimpešti je osvojio srebrenu medalju na prvenstvu Austro-Ugarske vojske u mačevanju. Bio je i dobar skijaš.

Nakon izbijanja rata protiv Srbije, borio se na srpskom frontu od augusta do decembra 1914. U januaru 1915. njegov puk je prebačen na Karpate, na bojište protiv Rusa. Zbog jedne akcije predložen je za odlikovanje, koje poslije nije mogao uzeti jer je bio u zarobljeništvu. Kada je Tito 1967. posjetio Beč, željeli su mu uručiti to odlikovanje, ali je on odbio.

Na sam Uskrs, 25. marta 1915., biva teško ranjen kopljem jednog Čerkeza. Zarobljen je i punih 13 mjeseci leži u bolnici u Svijažsku, malom mjestu blizu Kazana. Dobio je i upalu pluća i jedva preživio. Uči ruski i čita mnoga djela ruskih klasika, naročito romane Tolstoja, Turgenjeva, Kuprina i drugih. Kad se oporavio, upućen je na rad kao mehaničar. Zatim je upućen na prisilni rad u uralski gradić Kungur, gdje ga zarobljenici biraju za zarobljeničkog zapovjednika logora.

U februaru 1917. radnici su provalili u tamnicu i oslobodili zatvorenike. Pridružuje se jednoj boljševičkoj skupini. Ubrzo opet biva uhapšen, pa bježi. U Petrogradu 16-17. jula učestvuje u velikim demonstracijama protiv Privremene vlade, koje su organizirali boljševici. Pokušava pobjeći u Finsku, ali ga zatvaraju u Petropavlovskoj tvrđavi.

Ponovo je protjeran u Kungur, ali bježi u Sibir. Pridružuje se Internacionalnoj crvenoj gardi u Omsku, gdje je bio više mjeseci, ali bez borbe. Vjenčao se sa Ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom, od koje će se razvesti 1936. U julu 1918. godine Omsk osvaja Češka legija . Međunarodna brigada je razbijena, a Broz je pobjegao u stepu i zaposlio se kao mehaničar u selu nedaleko Omska, gdje je ostao duže od godinu dana. U jesen 1919. komunisti su ponovo osvojili Omsk i okolicu. Broz početkom januara 1920. zajedno sa suprugom kreće na tegoban put do kuće, gdje konačno stiže u septembru.

Radnik, ilegalac, sindikalac (1920-1928)

Broz se zaposlio u Zagrebu kao mehaničar i odmah se upisao u KPJ. Na izborima u studenom 1920. komunisti su osvojili 59 mandata i postali treća stranka po snazi u Kraljevini SHS. Kraljev režim to nije htio tolerirati; proglašena je tzv. Obzana, kojom je KPJ stavljena van zakona.

U Zagrebu je već 31. prosinca 1920. organiziran opći štrajk, u čemu je i Broz sudjelovao. Međutim, njihov je otpor brzo slomljen. U kolovozu 1921. mandati svih komunističkih poslanika bili su poništeni. Broz je odlučio nastaviti djelovati u ilegali. Početkom 1921. naseljava se u Velikom Trojstvu  kod Bjelovara i radi kao strojar. Ožujka 1923. Broz i skupina drugova iz Velikog Trojstva uspostavljaju kontakt s komunističkom organizacijom u Bjelovaru. Početkom 1924. izabran je za člana Okružnog komiteta u Križevcima.

Sredinom 1925. Broz seli u Kraljevicu, gdje se zapošljava u brodogradilištu. Izabran je za sindikalnog povjerenika, čime se bavi sljedećih godinu dana. U ljeto 1926. Broz je na čelu štrajka u brodogradilištu, ali 2. listopada dobiva otkaz.

Odlazi u Beograd i zapošljava se u tvornici vagona u Smederevskoj Palanci. Izabran je za radničkog povjerenika, ali već u ožujku 1927. dobiva otkaz. Ubrzo nakon toga vraća se u Zagreb i odlukom Mjesnog komiteta KPJ postaje tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca za Hrvatsku - njegova prva partijska funkcija. Odsjedio je mjesec i pol u Ogulinu zbog komunističke agitacije.

Broz se vraća u Zagreb i preuzima svoju sindikalnu dužnost, te uz to i dužnost tajnika Saveza kožarskih i prerađivačkih radnika. U unutarpartijskim borbama nalazi sve više pristaša, prvenstveno među radnicima. Na konferenciji Mjesnog komiteta KPJ Zagreba 25. veljače 1928. izabran je novi komitet na čelu s Brozom kao generalnim sekretarom.

Ustanik, optuženik, robijaš (1928. - 1934.)

Nakon ubojstva Stjepana Radića, KPJ preko Nezavisnih sindikata, letkom koji potpisuje Josip Broz, poziva na masovne prosvjede. Broz je prisiljen prijeći u ilegalu, ali ostaje u Zagrebu i obavlja razne poslove za partiju i sindikate. Biva uhićen 4. kolovoza 1928. ispred stana u kojem je pronađeno nekoliko bomba, po čemu je suđenje Brozu i drugovima, održano 6.-14. studenoga 1928., dobilo naziv Bombaški proces.

Kaznu služi u kaznionicama u Lepoglavi i u Mariboru, a zatim odslužuje još 3,5 mjeseca ranije kazne u Ogulinu. Broz u kaznionici dobiva posao majstora u električnoj centrali i povremeno se kriomice sastajao s komunistima iz Zagreba. Za njegova pomoćnika u centrali postavljen je Moša Pijade, s kojim je organizirao partijsku ćeliju. Početkom 1931., zbog straha od bijega, Broza su premjestili u kaznionicu u Mariboru. Nakon štrajka glađu, politički zatvorenici su izborili za sebe neke olakšice, tako da su organizirali partijski komitet i tjedne sastanke.

Za Brozova boravka u tamnici, kralj Aleksandar 6. siječnja 1929. provodi državni udar i uvodi Šestojanuarsku diktaturu. Pod udarima režima partija je bila gotovo uništena. Osim toga, 1929. izbila je velika gospodarska kriza i bitno pogoršala uvjete života, što su iskoristili marksisti. U Evropi općenito jačaju diktature.

Profesionalni revolucionar (1934. - 1941.)

Ožujka 1934., Broz izlazi iz zatvora u kućni pritvor u Kumrovcu, ali ubrzo odlazi i počinje živjeti s lažnim dokumentima i promijenjenim izgledom - postaje "profesionalni revolucionar". U partijskom radu počinje koristiti ime Tito (kako kaže, to je često ime u Zagorju i nema neko posebno značenje). Kasnije, za rada u Kominterni, bit će poznat kao Walter.

Ubrzo po izlasku iz zatvora izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku. Partija, koja je akcijama režima 1928-1932. bila gotovo uništena, u to se vrijeme počela oporavljati. Centralni komitet KPJ od 1929. nalazio se u Beču, kamo Broz ide u srpnju 1934., te je kooptiran za člana Politbiroa CK KPJ.

U Ljubljani je 25. prosinca 1934. održana IV. partijska konferencija za cijelu Jugoslaviju. Iako je sudjelovalo samo 11 delegata, izabran je novi CK, a Broz je izabran za člana Politbiroa. U siječnju 1935. odlazi u Moskvu. Tamo postaje član Balkanskog sekretarijata Kominterne (BLS) i referent za Jugoslaviju, te upoznaje Edvarda Kardelja, koji će do kraja života biti njegov najbliži suradnik.

U srpnju i kolovozu 1935. u Moskvi je održan Sedmi kongres Kominterne, na kojem je Broz bio delegat. Krajem 1936. dolazi u Jugoslaviju, gdje su se vršila masovna uhićenja komunista. Među rijetkima koji su ostali na slobodi bio je Milovan Đilas, isprva jedan od Brozovih najbližih suradnika, a zatim jedan od najslavnijih komunističkih disidenata u    svijetu. U Beogradu su tada na slobodi i Aleksadar Ranković i Ivo Lola Ribar, koji će se ubrzo zbližiti s Brozom.

Komunistička partija Hrvatske osnovana je u blizini Samobora 1-2. kolovoza 1937. U razdoblju 1936-1940. Broz više puta putuje u Moskvu, Beč, Pariz. Josip Broz će u to doba sve više biti poznat pod imenom 'Tito, a u krugovima neposrednih suradnika, koji su 15-20 godina mlađi, zovu ga "Stari". Tokom 1937. Broz nekoliko puta putuje između Jugoslavije i Pariza, gdje radi na prebacivanju dobrovoljaca u Španjolsku.

Godine 1937. generalni sekretar KPJ Milan Gorkić biva uhićen i ubrzo likvidiran. Broz preuzima odgovornost za KPJ, ali i protiv njega se 1938. vode dvije istrage. Uspijeva se opravdati i tek 5. siječnja 1939. Kominterna ga službeno imenuje generalnim sekretarom KPJ. 

Broz je po povratku u zemlju proveo još snažniju boljševizaciju KPJ, inzistirajući na ideološkoj monolitnosti i vojno-partijskoj stezi, uz obračun s "revizionistima" oko Miroslava Krleže. Također je smijenio vodstvo KPH jer je na izborima 1938. podržalo listu HSS-a i Vlatka Mačeka. Na V. zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu u listopadu 1940. sastavlja novo vodstvo KPJ i izlaže strategiju komunističkog djelovanja, temeljenu na oružanom ustanku kao načinu osvajanja vlasti i sovjetskom tipu federacije kao modelu organizacije države.

Nakon napada Njemačke na Jugoslaviju osniva u Zagrebu 10.aprila 1941. Vojni komitet za pružanje otpora osovinskim silama. Na njegov je poticaj Politbiro KPJ 4.jula 1941. u Beogradu donio odluku o dizanju oružanoga ustanka (hrvatski su komunisti nešto prije, 22.juna, osnovali Sisački partizanski odred, što je nadnevak službenoga praznika antifašističke borbe u Republici Hrvatskoj). U Drugom svjetskom ratu Tito je nesporni vođa komunističkoga partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i taktike partizanskog tipa ratovanja, kao i političkih odluka koje će oblikovati buduću Jugoslaviju na razvalinama uništenih osovinskih saveznika i spriječiti obnovu monarhističkekarađorđeviske Jugoslavije. Detalji toka Drugoga svjetskoga rata na području Jugoslavije (s naglaskom na NDH), dani su na vanjskoj poveznici koja je sažetak rada hrvatskoga povjesnika Dušana Bilandžića. Ovdje je dovoljno napomenuti nekoliko najvažnijih stvari:

• Tokom 2. svjetskoga rata Jugoslavija je imala velike gubitke, velikim dijelom kao posljedica međunacionalnih i ideoloških obračuna između "jugoslavenskih državljana". Budući se tim brojkama uvelike manipuliralo u cilju ostvarenja dnevnopolitičkih probitaka, a i širih strateških zamisli (u čemu je prednjačila srpska strana), smatramo kako je korisno navesti najprihvaćenije procjene o nacionalnoj pripadnosti poginulih (ubijenih, umrlih od gladi ili zaraznih bolesti u Jugoslaviji ili deportiranih u inostranstvo) koje je dao ing. Vladimir Žerjavić. Ti su podatci obrađeni u dvije knjige, od kojih je jedna, u engleskom prijevodu. Ukratko: u bivšoj Jugoslaviji je poginulo oko milion ljudi tokom Drugog svjetskog rata - od toga oko 500.000 Srba, oko 200.000 Hrvata, oko 100.000 Muslimana ili Bošnjaka, a ostatak žrtava pripada Slovencima, Židovima, Romima, Makedoncima i drugima.
  
  
  

  ---

  
  
  Lider Nove Jugoslavije
• 
  
• Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik, vođa u antifašističkom ratu. Za Hrvatsku, zaslužan ne samo što su vraćeni dijelovi Dalmacije koje je Pavelić ustupio Italiji, nego i za to što su u sastav Hrvatske ušli Istra, Rijeka i kvarnerska ostrva (u čemu su veliku pomoć pružili i tamšnjih katolički svećenici), te proširenje Slovenije. Po završetku rata zauzima ključne državne i političke položaje: predsjednik privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije, vrhovni zapovjednik Jugoslavenske armije i ministar obrane, genralni sekretar KPJ.

   

  Vladao je Jugoslavijom 35 godina balansirajući među protimbama koje je češće potiskivao, a katkad im dopuštao veći razmah, poglavito u razdobljima veće liberalizacije režima: komunistički centralizam i proklamirana nacionalna ravnopravnost, nezavisnost Jugoslavije i uklopljenost u hladnoratovski poredak, jednopartijski totalirizam i popuštanje stege zbog sve veće ekonomske ovisnosti Jugoslavije o zapadu, te postupnu liberalizaciju zbog rastuće populacije „gastarbajtera„ ili radnika na “privremenom radu“ u zemljama zapadne Evrope.

• No, svojim je samosvjesnim nastupom i osobnim političkim projektima (potpora grčkim komunističkim partizanima, inicijativa o stvaranju "balkanske federacije" Jugoslavije i Bugarske, uz možebitni pristup Albanije i Grčke), te posebice inzistiranjem na državnoj samostalnosti Jugoslavije - koju Staljin bijaše nakanio, poput zemalja istočne Evrope u kojima je instalirao komunističke poslušnike, pretvoriti u običnu sovjetsku guberniju - izazvao odijum i bijes kremaljskoga vlastodršca.

• Početkom 1948. dolazi do objave „Rezoluvije Informbiroa„ (nasljednika u ratu raspuštene Kominterne) u kojoj je, rječnikom poznatim iz doba moskovskih procesa i masovnih čistki u 30-im godinama, Tito i njegovo najuže vodstvo proglašeno za bandu demonskih urotnika, špijuna i ideoloških heretika. U tim je trenutcima Tito pokazao zavidnu hrabrost (naročito ako se zna kako u trenutku raskida nije mogao računati na potporu zapada i Sjedinjenih Američkih Država) i odlučnost, ne dozvoljavajujući biti upleten u ideološke sporove i inzistirajući na državnoj samostalnosti kao načelu odnosa među suverenim zemljama. No, raskid je bio praćen masovnim progonima stvarnih i imaginarnih „informbiroovaca„, kao i političkim obračunima koji su smjerali potisnuti samostalnost republika (primjer je umorstvo hrvatskoga komunističkoga političara Andrije Hebranga), poglavito u „morskom Sibiru“, Golom ostrvu. Smatra se da je preko 40.000 stvarnih i navodnih staljinista te slučajnih žrtava podvrgnuto represalijama u razdoblju od 1948. do ranih 50-ih.

  Na planu unutarnje politike Tito 1950. započinje uvođenje radničkoga samoupravljanja kao pokušaj sprječavanja daljnje birokratizacije jednopartijskoga sustava

  Lipanj 1950: govor u Narodnoj skupštini. Uvođenje radničkog samoupravljanja, uvedeno tržište roba, raspuštene seljačke radne zadruge. Decentralizacija, povećanje ovlasti republika, smanjenje represije, demokratizacija društvenog i političkog života.

  Kasnije, u 60-ima, uvodi niz privrednih i političkih reformi koje su za svrhu imale reduciranje nasilja državnoga aparata nad seljacima i inteligencijom, jačanje prava republika naspram državnoga centralizma, te uvedbu elemenata tržišnoga gospodarstva. U siječnju 1953. izabran je za predsjednika Republike. U tom je razdoblju Jugoslavija počela dobijati i vojnu i ekonomsku pomoć zapada, kao ohrabrjenje režimu nastaviti ulogu zaprjeke daljnjem širenju sovjetskoga uticaja. Godine 1955., nakon Staljinove smrti i mlake sovjetske liberalizacije pod Hruščevom, Tito normalizira odnose sa SSSR-om.

  Razvijanje dozvoljenih prostora slobode u zemlji odvijalo se u ciklusima stezanja i popuštanja. Prva reakcija na raskid sa sSSr-om bio je rast represije, sa okrutnim režimom Golog ostrva, ubojstvom Andrije Hebranga, prisilnom kolektivizacijom na selu.

  Postebeno se režim ublažuje; priznaje se promašaj kolektivizacije i usvaja fleksibilnija politika prema selu. Dozvoljava se više osobnih slobodda. Ponovno stezanje označeno je uhićenjem Milovana Đilasa 1954, pa onda opet proširenje smjenjivanjem Aleksandra Rankovića 1966, pa stezanje obračunima sa "liberalima", "tehnomenadžerima" i "nacionalistima" 1970-1972.

   

• 
  

• Nesvrstana vanjska politika

   

• 
  

   

• Najznačajniji preokret se dogodio u vanjskoj politici: potaknut putovanjima i vezama s vođama novooslobođenih zemalja poput Indije i Egipta, Tito postaje jednim od osnivača i najuticajnim državnikom pokreta nesvrstanosti- skupom izvanblokovskih zemalja koje su politikom aktivne miroljubive koegzistencije djelovale (bar djelomice) kao faktor smanjenja napetosti između zemalja NATO-a i Varšavskog ugovora. Ideju međunarodne politike nazvane aktivna miroljubiva keogzistenicija razvijao je od 1954.

  Prva je konferencija šefova država i vlada nesvrstanih zemalja održana 1961. u Beogradu, a Broz je sudjelovao kao najvažniji oblikovatelj globalne politike pokreta nesvrstanosti (koji je uključivao velik broj država Azije, Afrike i Latinske Amerike) na svim kasnijim konferencijama. Politikom mira i međunarodne suradnje stekao je svjetski ugled i svrstao se među ključne ličnosti svjetske politike.

  Trezven, realističan način razmatranja međunarodnih odnosa, zahvaljujući kojem je postao jedan od najuglednijih svjetskih državnika, vidljiv je u intervjuu koji je 1973. dao Dari Janeković, govoreći o tada (a dobrim djelom i danas) aktualnim svjetskim krizama i događanjima: rat u Vijetnamu i Kambodži, izraelsko-arapski sukob, pripremanje Konferencije o evropskoj sigurnosti i suradnji, djelatnost nesvrstanih zemalja, rat Indije i Pakistana, uspon Kine itd. (Janeković, str. 259-290)'

  Vodio je jugoslavensku državnu delegaciju na Konferenciji o evropskoj sigurnosti i suradnji u Helsinkiju 1975., te je sudjelovao na Konferenciji nesvrstanih u Havani 1979., na kojoj mu je posebnom poveljom odano priznanje kao glavnom protagonistu pokreta nesvrstanih. Umro je u bolnici u Ljubljani, a njegovu je sprovodu 8.svibnja 1980. u Beogradu nazočilo 209 delegacija iz 127 zemalja s najistaknutijim svjetskim državnicima.

•  

  ---

  
  
  Posljednje godine

   

  Početkom 1970-ih, u doba obračuna sa Hrvatskim proljećem(1971) i "liberalima" u Srbiji (1972) Tito je još bio krepak i lucidan. U kasnijim godinama, po biološkoj nužnosti, sve manje kontrolira događaje. Na "dvoru" oko njega rasplamsava se bitka za nasljedstvo. 

• Dara Janeković, koja je s njim načinila tri značajna intervjua 1972, 1973. i 1976. godine, navodi kako je tokom 1970-ih godina Tito imao sve manje uticaja na zbivanja. Ljudi oko njega izolirali su ga, nije više dobivao pouzdane informacije niti je mogao učinkovito vladati. Navodi da je 1972. još bio optimističan, ali je nakon toga postajao sve više rezigniran, pa joj je u proljeće 1977. rekao: „Ako je istina sve to što ti govoriš o stanju u našem društvu, u zemlji i u Savezu komunista, onda sam ja zabadava utrošio svoj život.“ Rekao je da se boji da će najprije „nešto izbiti na Kosovu i u Hrvatskoj“. (Janeković, str. 314)

• Mirolsav Krležaje 1979. izrazio tadašnje zebnje koji su mnogi osjećali: „Dok je Tito živ, strane vojske neće gaziti po našem tlu, a kasnije će sve to ovisiti o nama samima, o onima koji ostanu, ili koji preuzmu vlast.“ (Janeković, str. 307) „Kola su, izgleda, krenula nizbrdo. I to poodavno. Tito je star, ali ipak sve to još nekako drži na okupu snagom svoje ličnosti. A što će biti kada on zatvori oči? Kud koji, mili moji! Moguće je da se sve strasti ponovno razbuktaju na ovoj balkanskoj plemenskoj vjetrometini, i da opet izazovu uzajamne makljaže, jer u biti ništa se ovdje nije promijenilo u posljednjih dvije stotine godina. Strasti su samo zapretene porazom nacional-fašističkih snaga u Drugom svjetskom ratu.“ (Janeković, str. 312)

  Sedamdesetih godina, uz Tita je stalno izvjesna "fizioterapeutkinja" D.G, vitka mlada plavuša u trapericama; zbog nje se, navodno, zavadio s Jovankom. Ona ga je pratila i na svim putovanjima po inostranstvu, pa su mlađi novinari pravili na njen račun svakojake šale. (Janeković, str. 304-305)

  1979.godine odrzana je konferencija nesvrstanih u Havani,u kojoj je Tito učestvovao i odano mu je priznanje kao glavnom partagonistu pokreta nesvrstanih

Komentari (2)

	1. cv :: 06-03-2010 04:44 - Gost
	Light spring bring you to step into our space.All of our goods are the most-inn fashion trendy: Graceful and fashionable christian louboutin and ugg classic tall in christian louboutin sale;the forceful luxury of MBT shoes and Gucci Shoes,the personal charming shaped in cold wintern by louis vuitton handbags and designer handbags,and the Christian Louboutin Discount ugg classic cardy and ugg classic short ensure you will attracted for them. We insist on the management priciple of people-oriented and credit-relyed.We guarantee you will enjoy a fair and worthful net shopping experience and received our truth and honesty service here.  Tory Burch Christian Louboutin Shoes Christian Louboutin Shoes Christian Louboutin Boots Christian Louboutin Boots Christian Louboutin Pumps Christian Louboutin Pumps Christian Louboutin Sandals Christian Louboutin Sandals Christian Louboutin Slingback Christian Louboutin Slingback Chanel Shoes Chanel Shoes YSL shoes YSL shoes Miu Miu Shoes Miu Miu Shoes Marc Jacobs Shoes Marc Jacobs Shoes Jimmy Choo Jimmy Choo Herve Leger Herve Leger GHD Hair Straighteners GHD Hair Straighteners Louis Vuitton Shoes Louis Vuitton Shoes MBT Lami shoes MBT Lami shoes MBT M.Walk shoes MBT M.Walk shoes MBT Chapa shoes MBT Chapa shoes Nike Shoes Nike Shoes Nike Air Force Nike Air Force Nike Retro Lifestyle Nike Retro Lifestyle Nike SB Nike SB Nike Basketball Nike Basketball Manolo Blahnik Manolo Blahnik Manolo Blahnik Boots Manolo Blahnik Boots Manolo Blahnik Pumps Manolo Blahnik Pumps Manolo Blahnik Sandals Manolo Blahnik Sandals Dkny Shoes Dkny Shoes Coach Shoes Coach Shoes Fendi Shoes Fendi Shoes Dior Shoes Dior Shoes Accessories Accessories Moncler Moncler Moncler Men Moncler Men Moncler Women Moncler Women Moncler Kids Moncler Kids

	2. Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript :: 31-03-2010 05:40 - Gost
	nike dunk high  kobe bryant shoes  lebron james shoes  nba players shoes  amare stoudemire shoes  dwight howard shoes  kevin durant shoes  nike dunk women  nike dunk sb shoes  nike air max shoes  nike dunk sb low  nike sb dunk low  nike sb dunk high  nike air max  nike air max 2009  men nike air max 2009  air max 2010  air max nike  nike air max 2  nike air max ltd  air max ltd  nike ltd air max  123456789zzzzzzzzzzzz

Dodavanje Komentara

Molimo vas da ne vrjeđate druge učesnike. Svaki uvrjedljivi post biti će izbrisan. Jugoslavija 24.com ima pravo da briše svaki komentar koji smatra uvrjedljivim. Administrator nije odgovoran za pisanja članova na portalu jugoslavija24.com. Mi se ograđujemo od bilo kakve odgovornosti, sami ste odgovorni za vaša pisanja.
Ime:
E-mail
Website
Naslov:
BBCode:
Komentar:
Kod:*
	Želim primati obavjesti o novim komentarima na email

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6